“Jakov, iako nije imao savršeno tijelo, imao je savršenu dušu. Nitko od nas nije toliko savršen koliko je on savršen”, poručuju supružnici Solić o svojem sinu koji je preminuo nekoliko trenutaka nakon poroda.

Prvu nedjelju u veljači obilježavamo kao Dan života. Dan je to kada na osobit način želimo osvijestiti i potaknuti na zaštitu, poštovanje i prihvaćanje svakog života od začeća do prirodne smrti. Stoga, svake godine o tom Danu emisija Vjera i nada donosi svjedočanstva obitelji koje su, i u najvećim kušnjama, i prebolnom teretu križa, odlučile zagrliti taj križ i boriti se za život. Ovog puta donosi svjedočanstvo supružnika Sanje i Nenada Solić iz Otočke, mjestašca u Podravini, nedaleko Mađarske granice.

Bila je to treća Sanjina trudnoća. Sve je bilo uredu, trudnoća savršena. Odlaze na redoviti pregled u šesnaestom tjednu trudnoće te taj put liječnica primjećuje na ultrazvuku da nešto nije u redu. Nakon dodatnih pretraga, dijagnoza se potvrdila – dijete ima akraniju. Bolest je to pri kojoj se ne razvijaju kosti lubanje te je mozak djeteta u plodnoj vodi gdje odumire, stoga nema mogućnosti da se po porodu život i nastavi. 

Liječnici sugeriraju abortus, no obitelj Solić bila je odlučna u borbi za život. 

Mi smo odlučili pustiti sve Gospodinu, ići dan za danom. Kako će ići, ići će…

Kako je tekao taj put: prihvaćanja ove stvarnosti za obitelj Solić, sve do poroda, krštenja te samog oproštaja od malog Jakova… dirljivo je, ali više od svega ohrabrujuće svjedočanstvo kako vrijedi uvijek se opredijeliti za život. 

“Mi smo odlučili pustiti sve Gospodinu, ići dan za danom. Kako će ići, ići će…”, rekao je Nenad.

I premda supružnike Solić život nije mazio, naime u samo nekoliko mjeseci Sanja je izgubila sestru, majku i dijete, oni svjedoče o miru za kojeg znaju da im nitko na ovome svijetu nije i ne bi mogao pružiti. 

“Jakov, iako nije imao savršeno tijelo, imao je savršenu dušu. Nitko od nas nije toliko savršen koliko je on savršen.” poručuje Sanja. 

Dodaje i kako su ih mnogi znali pitati nisu li razočarani?  

“Ne, nismo razočarani, jer ni u jednom trenutku mi nismo bili sami. Da smo bili sami, nema šanse da bismo to preživjeli, završili bismo na tabletama. Ja vjerujem da je Gospodin bio cijelo vrijeme s nama i nosio nas.”, naglašava Sanja.  

Nenad je uz Jakova bio u i u trenutku kad ga je Gospodin pozvao k sebi.

Ali u tom trenu, kao da je netko spustio ruku na mene i rekao ‘Sve će biti dobro’… kao da je netko došao, uzeo ga i odveo na bolje mjesto.

“Moje dijete je otvorilo oči, prvi put, pogledalo me, nasmijalo se i otišlo. Kleknuo sam, primio ga za ruku i molio Očenaš kao nikad u životu. Mir koji sam tada osjetio ne možete dobiti novcem, ne možete dobiti ničim. Ali u tom trenu, kao da je netko spustio ruku na mene i rekao ‘Sve će biti dobro’… kao da je netko došao, uzeo ga i odveo na bolje mjesto.” posvjedočio je Nenad Solić. 

Gospodin ih nije zaboravio, niti odvratio pogled. Ubrzo nakon Jakova supružnici Solić blagoslovljeni su novim darom života, a Klara, Šimun i Jakov dobili su brata Tomu.

Cijelo svjedočanstvo obitelji Solić pogledajte i poslušajte na ovdje: 

IZVOR: www.hkm.hr 08.02.2021. / 08:34 / Iva Kuzmić