Pročitajte prekrasno pismo pisano iz perspektive bebe u trbuhu, upućeno njezinoj mami.
Draga Mama,
Još ne znam da je tvoje ime “mama” ili da smo ti i ja zapravo dvije različite osobe. Ali, trenutno – tvoja ljubav je moja ovojnica. Doslovno plivam u njoj dok lebdim u tebi poput astronauta! Još te ne poznajem, ali istovremeno, kao da te znam. Zapravo, ne znam tko si ti kao osoba, ali osjećam tvoju važnost. Trenutno si ti ja, a ja sam ti. Mi smo jedno. Ali, uskoro, ja ću odlučiti da je vrijeme da se upoznamo “osobno”. Prije nego što dođe taj dan (a, doći će, puno prije nego što misliš!), želim da znaš nekoliko stvari.
Ti si moje sve
Dok me njeguješ sa svojim tijelom i dok u tebi i raste tvoja ljubav za mene, ja sam u potpunosti ovisna o tebi kako bih preživjela. To ne govorim zato da bih te preplašila (ja ću nastaviti rasti čak i ako piješ kavu, ne brini!), nego zato da znaš od koliko si mi važnosti. Daješ mi sve što trebam i želim. I ja tako dobro napredujem samo zbog tebe.
I zato, hvala ti, mama. Daješ mi najbolji početak u životu. Već sada rasturaš u ovoj “mama” stvari!
Ali, isto tako mi je žao… Žao mi je za sve mučnine, za grčeve u nogama, za nesanicu kada tako očajno želiš spavati, žao mi je što ti pritišćem mjehur i što zbog mene moraš piškiti svakih pet minuta! Žao mi je za žgaravice, za trbuh koji te svrbi, za sve strije, za čudne trudničke snove i za sve hormone. Ali, mama, molim te, znaj da su sve te stvari poput “goriva” za moj razvoj. Nije ti lako, ali obećajem da će se isplatiti. Samo pričekaj još malo!
Molim te, pomozi mi u prijelazu u ovaj život
Kada se suočim s tim naglim šokom rođenja i kada odjednom osjetim hladni zrak na svom golom tijelu, počet ću jako plakati za tobom. Kada ćeš me instinktivno smjestiti u svoje naručje i umiriti me svojim poznatim glasom (koji sam obožavala slušati devet mjeseci!), osjetit ću utjehu. A, kada čujem i tatin glas, počet ću lakše disati jer sam i njega uživala slušati. Sve što trebam sada ste vi!
Biti izvan tebe bit će mi teško u početku. Žudjet ću za toplinom i pokretima maternice jer je to bio moj dom dugo vremena. Željet ću da me oboje grlite, mazite i nosite u svom naručju – stalno! To će me podsjetiti na jedini svijet koji sam dosad znala i ne mogu vam opisati, a i neću vam moći reći koliko će mi to puno značiti.
Također neću znati razliku između dana i noći. Nastavit ću spavati kad god to trebam. Bit ću gladna i željet ću puno jesti, ponekad i svaka dva sata.
Znam da ću ponekad biti i naporna, ali želim da znaš da neću uvijek biti tako zahtjevna.
Nagradit ću te za sav tvoj trud, uključujući i nedostatak sna koji ću prouzročiti. Bit ću najljepše malo biće koje si ikad gledala u oči – samo čekaj da osjetiš kako imam svilenkastu kosu i mekanu i mirisnu kožu pa ćeš vidjeti! Jednog dana ću ti se smijati i osjećat ću novo razumijevanje. Naš odnos će procvjetati, a ja ću biti tvoj dar koji će te nastaviti darivati dok ćemo se zbližavati i upoznavati sve bolje i bolje.
Molim te, nemoj biti preplašena
Mama, znam da si malo preplašena. Osjećam tvoje emocije (mi smo jedno, nemoj zaboraviti). Ti si već mama koju trebam jer nitko drugi ne može biti MOJA MAMA osim tebe. Ne postoji nitko bolji za ovaj posao. I zato, mama, molim te – vjeruj svom instinktu kada te zbunjujem i kada “ludiš” zbog mene. A, ako i ne znaš što učiniti, samo me drži, neke dane – to će biti sve što ću trebati od tebe.
Volim te, a uskoro ćeš razumjeti i koliko puno!
Tvoja beba na putu
Izvor: Ana Šefček – klokanica.24sata.hr
Foto: Natalia Kabliuk / Shutterstock.com
