Autor: Brittany Summers / Datum: 30.07.2019

Prevodioca: Dejana Fejzanović

Izvor: www.pregnancyhelpnews.com

Bebe začete u silovanju nisu manje ljudske i manje vrijedne od žena koje ih nose. Lako je onima koji nisu doživjeli ovo strašno iskušenje ponuditi pretpostavku i mišljenje o tome kakva bi trebala biti sudbina djeteta – što je obično pobačaj.

Predstavimo 18-godišnju Amy *, brucošicu na fakultetu, djevojku, koja doživljava novu školu, nove prijatelje i uzbuđenje celog svog svijeta koji je pred njom.

Kao studentica pred-prava, nervozna je, ali uzbuđena zbog ostvarenja svojih snova. Tokom božićne pauze, Amyin život će se zauvijek promijeniti.

Amy je napadnuta, dva muškarca su je zlonamjerno napala i silovala.

Nikad ih nije uspjela identificirati. Nikad neće moći podići optužbe niti provesti pravdu za sebe. Nije znala njihova lica, njihova imena ili eventualne međusobne prijatelje.

Amy je svojoj porodici ispričala kako je silovana i na kraju se odlučila vratiti  u školu kako bi nastavila slijediti svoje snove. Ubrzo nakon što se vratila u ritam nastave, profesora i akademskog rasporeda, Amy je otkrila da je trudna.

Amy ovo nije zaslužila.

Niko ne zaslužuje silovanje.

Nije to „tražila“, „nije se oblačila na određeni način“, nije pristala na to.

Amy se osjećala napuštenom, istraumatizirana od silovanja i sa spoznajom da beba raste unutar nje.  Bila je prestravljena ispričati bilo kome o trudnoći. Toliko, da nije rekla nikome za bebu.

Amy na abortus nikada nije gledala kao mogućnost. Nije htjela biti mama Nije tražila da joj se išta od ovoga dogodi.

A ipak je znala da beba nije kriva za ono što joj je učinjeno.

Amy je donijela nevjerovatnu odluku da i ona i beba koja je rasla u njoj mogu biti sretni i cvjetati. Znala je da postoji drugi izbor osim roditeljstva i pobačaja, što znači da ne mora promijeniti svoju želju srca za karijerom. Amy bi još uvijek mogla da ostvari svoje snove, da završi studij prava i ambicije o karijeri nakon fakulteta. Nastavila je ići na nastavu, ostala na fakultetu i sama nosila to nepremostivo breme.

Kad je Amy ušla u sedmi mjesec trudnoće,  skupila je dovoljno hrabrosti da kaže svojoj porodici. Srećom, podržali su je. Čuli su je i pomogli joj da prođe kroz prvi prenatalni sastanak u sedam mjeseci trudnoće.

25. Septembar , 1991

Amy je rodila prekrasnu djevojčicu od tri kilograma i dala joj je ime Jennifer.

29. Oktobra 1991. godine beba Jennifer predata  je u naručje svoje nove porodice i dato joj je ime, Sara.

„Ta beba Jeniffer  koja je začeta iz srca mržnje, ali rođena iz srca ljubavi i milosti. Danas sam ja Sara živa.. jer je brucoš na fakultetu izabrao život iznad smrti. Amy je odlučila da mi pokloni život, čak i kad je svijet rekao da je pobačaj prihvatljiva opcija – dobra opcija, jedina opcija. “

Amy se nije morala odreći svojih snova, i pronašla je način da održi svoje životne ciljeve prioritetom, a istovremeno je dala priliku toj bebi usvajanjem. Amy se odlučila za roditeljstvo usvajanjem što je prelijepa slika. Njeni posvojitelji, Keith i Linda Bible. Linda je bila volonterka na Medicinskoj klinici,  ”Nada za žene” u gradu Auburn, Alabama.

„Pobačaj nije jedina opcija za žrtve silovanja. Bebe začete silovanjem nisu ništa manje bebe u začeću od one začete u ljubavi muža i supruge “, nastavlja Sara.” Silovanje je užasan čin nasilja i vlasti, ali jedan čin ne mora biti uzvraćen drugim činom nasilja. Zlo se ne mora vraćati zlom. Majke koje su začele silovanjem nisu tražile dijete koje im je dato, ali imaju mogućnosti daleko izvan pobačaja. “

Sara je administrativni asistent u svojoj lokalnoj bolnici i još uvijek je uključena u svoj lokalni krizni centar za trudnoću.

Fascinantan aspekt ove akcije počinjene iz mržnje pretvorio se u ljubavnu radnju prema ženama koje su proživjele strah i tjeskobu zbog neplanirane trudnoće.

Trezveno je razmisliti o tome, sve je to moglo završiti 1991. godine.

Izbor napravljen u ljubavi

Sara je mogla da bude pobačena. Keith i Linda mogli su izaći iz agenciju za usvajanje praznih ruku. Nitko ne bi rekao Amy da ima druge mogućnosti. I doista, nitko je ne bi krivio, zar ne?

Ali izbori koje su Amy, Keith i Linda napravili nisu produžili ciklus zla za zlo, od silovanja do pobačaja. Umjesto toga, njena priča je priča o ljepoti, milosti i nadi.

„Danas sam živa jer čak ni među strahovima, ljutnjom i pitanjima moja rođena majka nije dozvolila da  glas svijeta utiče na nju. Znala je da moj život ima vrijednost. Vjerovala je u svetost moga života,” rekla je Sara. “Čak je i sa začećem od silovanja moj život imao manje vrijednosti od bilo kojeg drugog života. Danas stojim ovde zato što je moj život cijenio neko ko je imao svako „pravo“ da preko mene stavi svoj vlastiti komfor i zadovoljstvo.“

Zašto Sara dijeli svoju priču, bori se za nerođene? Ona ne nudi pretpostavku, mišljenje ili vjerski fanatizam. Prišla nam je sa svojom doslovnom životnom pričom. U Facebook snimku uživo na kojem je podijelila cijelu priču od početka do kraja u udobnosti vlastitog doma, Sara je zaključila ovim riječima: “Uvijek ću se boriti za nerođene jer je neko izabrao da se bori za mene.”

Sara sada svoju priču koristi kako bi educirala javnost i ohrabrila žrtve silovanja da odaberu život.

“Začeće ne igra nikakvu ulogu u vrednosti života te bebe. Silovanje i incest ne obezvrijeđuju  ili umanjuju bebu. Žrtve, vidim vas, ohrabrujem i pozivam vas na hrabrost! Možete izabrati život!”

Sara je živi dokaz da ima nade nakon silovanja. Postoje i druge opcije osim pobačaja. Bez obzira na podrijetlo, svi životi su važne.

“Ja sam – i uvijek ću biti Pro-Life jer je bila Pro-za moj život”, rekla je Sara. * Imena su promijenjena kako bi se zaštitila privatnost onih koji su uključeni u ovu priču.