Sarah Hajdić je devetogodišnja djevojčica iz Breze, koja uprkos dijagnozi uživa u svakom danu, a kako je od malena voljela slikati se i snimati njena mama je u tome i pomogla pa su napravili zajednički YouTube kanal ‘NeObična mama’.

Kada ova majka pomisli na budućnost svog djeteta, osjećaj koji nadjača sve druge je strah. Silan strah i pitanje šta će moje dijete kada mene ne bude? Početak je u svemu najgori, ali kod djece je to malo drugačije. Autizam je vrlo složeni biološki razvojni poremećaj mozga, a osnovno je obilježje slaba socijalna interakcija i komunikacija te ograničeni i ponavljajući obrasci ponašanja.

Shvatila sam da možda i nije sve kako bi trebalo biti. Posmatrala sam drugu djecu i već su znali neke stvari, mahati ‘pa-pa’, slati pusu, govoriti mama, tata, daj…govoriti!!! Da, to je nekako svima prvi pokazatelj da dijete možda ima neki problem. Kako vrijeme odmiče i govor se ne razvija, sve više se počnete brinuti i išćekivati tu prvu veliku riječ: MA-MA. Kada, opet prođe neko vrijeme, a te riječi nema, prvo se sledite, pretrnete i onda vam počnu navirati informacije koje ste nekada negdje pročitali, čuli ali niste previše obraćali pažnju na njih. I onda vam stignu kao bumerang i upale vam svjetlo koje svijetli drugačije nego ste navikli. Svjetlo koje svijetli plavo – AUTIZAM – govori na NeObična mama.

Autizam se javlja u ranom djetinjstvu, a riječ je o stanju koje traje cijeli život. Pravovremenim prepoznavanjem simptoma i reagiranjem može se postići velik napredak.

• Proces prihvatanja nekako uporedo teče i odvija se u vašoj podsvijesti jer vremena i prostora da se bavite svojim emocijama nemate. Svu svoju snagu kako da dođete do što boljih stručnjaka koji bi radili s vašim djetetom, te dodaje:
• Posebno je otežavajuća okolnost jer sam Saru dobila sa svojih 21 godina i sam izazov majčinstva u tim godinama je veliki, a posebno kad jos dođeš do spoznaje da ti se dijete ne razvija baš po miljokazima i ljestvicama tipičnog razvoja.
  Kad smo shvatili pokušavali smo pronaći stručnu pomoć ali i uporedo posjećivali doktore, psihologe, logopede, neuropedijatre, dječije psihijatre koji su vršili dijagnostiku i dok konačno nisu potvrdili naše prvobitne sumnje-AUTIZAM, sve to je trajalo godinama uporedo smo vodili djevojčicu u Centar za slušnu i govornu pa Edus, Mjedenica, logopedi, defektolozi, radionice… – govori za HAyat.ba neObična mama Medina.

Kod dijagnostike autizma najznačajnija je nesposobnost uspostavljanja socijalnih odnosa s drugim ljudima. Nedostatak interesa za socijalne odnose i razumijevanje socijalnih odnosa pokazuje da sva djeca s autizmom nisu “u svom vlastitom svijetu”. Neka od njih spontano prilaze ljudima, ali često samo kako bi ostvarili neku repetetivnu radnju, kao što je dodirivanje tuđe odjeće ili kose ili postavljanja pitanja. Djeca s autizmom ne reagiraju na druge stvari i ljude. Oni ne pokušavaju uhvatiti pogled drugog djeteta kako bi mu skrenuli pozornost na igračku ili neku drugu stvar. Mnogi navode da djeca s autizmom izbjegavaju kontakt pogledom, no ona samo kraće promatraju (to se odnosi i na pogled u oči).

Zašto je ova majka NeObična? Pokrenula je YouTub kanal, snima svoja iskustva, ali i Sarah u obavljanju obaveza kao i druga djeca. Ovim želi pomoći i drugima i ohrabrit ih, da njihova djeca nisu drugačija, nego samo malo neObična.

• Ideju za kanal sam došla iz razgovora sa dosta “novih” mama koje su na početku našeg puta, u strahu, neizvjesnosti. Sve što pročitaju na internetu se ne čini nimalo obečavajućim. Htjela sam na neki način pokazati kako izgleda naš jedan dan, neke zajedničke aktivnosti, šta moju Sarah zanima, kako zajedno učimo. Odnosno, kako uz puno truda i zalaganja i uz pomoć stručnih ljudi, djeca sa dijagnozom autizma mogu učiti i napredovati. Samo kad im se pruži prilika i adekvatno obrazovanje – kazaaju nam Medina.

Sarah ima najveću želju, da dobije brata ili sestru koji će biti uvijek uz nju.

• Također imam još dosta planova za nove priče i nove teme iz svog života koje su tekle uporedo s borbom za napredak i obrazovanje Sarah ali i njenu budućnost. Želja da dobije brata ili sestru koji će biti tu za nju jednog dana kada nas više ne bude se još nije ostvarila. Izgubili smo dvije bebe poslije Sarah, ali još uvijek se nadamo da će nam Bog dati i da će se još jedno malo biće pridružiti našoj maloj porodici – priča nama ova Brezanka.

Roditelji moraju osvijestiti sve nedostatke svoga djeteta i, kao što bi jedna naša divna rehabilitatorica rekla, „biti njegove ruke“. Roditelji moraju čuti i prihvatiti sve ono na što ih stručnjaci upozoravaju kako god se to zvalo. Moje dijete ima iste teškoće sada i prije dijagnoze spektra autizma, ali sada ga ja bolje razumijem i zbog toga ga više mogu usmjeriti i pomoći mu tamo gdje su mu potrebne „moje ruke“.

• Bez obzira na sve prognoze, teškoće, svakodnevne izazove, mi smo jedna mala, pozitivna i sretna porodica koja jača iz dana u dan i spremna je na nove izazove života. Naučili smo, Sarah nas je naučila da cijenimo i radujemo se malim stvarima i istinskim vrijednostima u životu. I za kraj vas pozivamo da posjetite naš kanal i pogledate naše priče – završava svoju priču NeObična mama Medina.

Osim što vas kao roditelje dijagnoza kakva god bila može bolje usmjeriti, dijete će Vam dobiti i podršku stručnjaka, a ono što je najvažnije … Kako se vi kao roditelj odnosite prema njegovoj dijagnozi tako će se i društvo koje ga okružuje! Svaki vaš sram i skrivanje dijagnoze je nepotrebno i čini vašem djetetu štetu. Kada je očito da odstupanja postoje, nebitno je kako se zovu, bitnije je osvijestiti društvo o poteškoćama jer će i djetetu biti lakše ako je prihvaćeno upravo takvo kakvo je. A biti će prihvaćen takav kakav je ako roditelj o tome otvoreno govori ne skrivajući njegove teškoće.

Izvor: Adnan Herco www.hayat.ba